Draganić je povijesno uživao svoju slobodu i pravo temeljeno na povelji kralja Bele IV. koji je Draganićakima dodijelio plemenitaški status. U takvoj društvenoj zatvorenoj sredini koja je osiguravala određeni status u društvu i tako pružala mogućnost stjecanja i poboljšanja životnih potreba u odnosu na okolna područja nastala je i specifična draganićka narodna nošnja.
Raznolikost i osebujnost narodnog veza draganićke narodne nošnje rezultat su kreativnosti i sposobnosti stvarateljica narodnog ruha i razlog je motivacije za prikaz iste putem revije ruha draganićkog seljaka.
Na godišnjem koncertu Društva 1995. god. izvedena je prva revija draganićkih narodnih nošnji na kojoj su predstavljene draganićke nošnje u rasponu od radne do svečane. Iz ladica naših baka, mama i susjeda izvučene su raznolike suvrstice narodne nošnje koje su godinama bile zarobljene u ormarima svojih vlasnika. Po prvi puta radne i svakodnevne nošnje, te nošnje za starije generacije predstavljene su publici.
Revija pod nazivom „Gledaj selo ovo rušce belo“ u kojoj je prikazano prikupljanje narodnog ruha ženskom djetetu od njegovog rođenja do udaje izvedena je na koncertu Društva 1999. u Karlovcu i ponovno 2005. u Karlovcu i Jastrebarskom.
Na koncertu 2004. godine pod nazivom „Koja od koje lepša bu“ prikazano je draganićko narodno ruho s kraja 19. pa sve do 60-tih godina 20. stoljeća kada je nošnja izašla iz svakodnevne uporabe. Revija je temeljena na fotografijama prikupljenih s terena nizanih vremenskim slijedom te je tako prikazala odjevne oblike nošnje svojstvene za određeno vremensko razdoblje. Revija je izvedena i u Ogulinu 2006., a njena inačica izvedena je 2007. u Slavonskom Brodu u programu izvorne smotre folklora „Brodsko kolo“.