MJEŠOVITA VOKALNA SKUPINA na “SLUNJSKOJ VEČERI BEĆARCA”

Napjev „Bećarac“ je 2011. godine zaštićen od strane UNESCO-a kao nematerijalna baština našega naroda. Njegovo porijeklo je Slavonija ali ga je narod prihvatio i u ostalim dijelovima domovine. Taj jednostavni napjev, dinamičan, duhovit, satiričan, često puta lascivan, pjevaju jednako muškarci i žene. U bećarcu se obično „natpjevavaju“ dva ili više vodećih pjevača koje prati skupno pjevanje i svirka narodnih glazbala.
U pravilu na određeni melodijski obrazac i njegove brojne inačice pjevaju se po sadržaju veoma različiti deseterački dvostihovi, najčešće ljubavni i metaforično erotski; hvale se vlastite vrline, ljepota, sposobnosti, imovno stanje, izruguju se neistomišljenici i suparnici, prkosi se i inati. Drugi stih najčešće je humorna antiteza prvom stihu.
Naziv potječe od turske riječi bekar, koja u hrvatskoj jezičnoj uporabi – bećar, a označava mladog neženju, momka, samca, lolu, bekriju, veseljaka sklonog raskalašenom životu, jelu, piću i ženama.

BEĆARI i BEĆARUŠE KUD-a "Sv. Juraj" Draganić predstavili su se svojim tekstom bećarrca na manifestaciji „Večer Slunjskog bećarca“ a koja na našem području njeguje ovaj tradicijski napjev. Tekst je naravno duhovit, zabavan i pomalo "škakljiv" jer:

ŠTO J' U PJESMI TO SE PJEVAT SMIJE
LUD BI BIO TKO BI ZAMJERIO