ŽUPANIJSKA SMOTRA DJEČJEG FOLKLORA 2009. GOD.
30. rujna 2012.
GORAN KNEŽEVIĆ - član Povjerenstva
OPĆA ZAPAŽANJA
Ugodno sam iznenađen sa pedagoškim i stvaralačkim dostignućima voditelja i koreografa te kvalitetom izvođenja svih sudionika. Spoznaje sa netom održanog seminara u Karlovcu na temu scenska primjena dječjeg folklornog stvaralaštva korištene su u praksi, što upućuje da je imalo sve smisla i rezultata. Primijetio sam pojavu vrlo kvalitetnih pedagoških i autorskih dostignuća: Danijela Jurac i Draženka Jagatić stvorile su izvrsne koreografije, Nikolina Luketić uspjela je ostvariti zapanjujuću izvrsnost u svim segmentima folklorne izvedbe, voditeljski kadar FA Ivana Mažuranić prikazuje vrlo dobar pedagoški rad sa svim uzrastima, Davorka Časni prikazala je nekoliko originalnih koreografskih rješenja; Aleksandar Radivojević napravio je vrlo zanimljivu glazbenu obradu, Branka Vinski i Dubravka Vlašić kvalitetnom prezentacijom potvrdile su značajne izvođačke mogućnosti vrtićke djece i time su obavezale organizatora na slanje pozivnica i drugim karlovačkim vrtićima.
Tamburaški sastavi bez pogreške su pratili djecu. To je stvarno ugodno iznenađenje. Izgleda da su karlovački tamburaši sasvim drugačiji „od ostatka svijeta“. Korištenje dječjih tradicijskih instrumenata u dječjem folkloru pokazala se kao vrlo dobra scenska praksa. Nekoliko skupina „ostalo“je bez glazbene pratnje možda su mogli u tom slučaju koristiti dječje tradicijske instrumente. U nekoliko izvedaba pojavila se harmonika. Znam da se ista ukorijenila u našu glazbenu tradiciju ali narodnjački - estradni zvuk koji proizvodi razilazi se od željene nam folklorističke čistoće i estetike. Preporučam njeno izostavljanje ako je ikako moguće.
Pokloni. To je još jedan stereotip koji voditelji iz ne znam kojeg razloga uporno nastoje nametnuti djeci. Uvježbati i sinkronizirati opće poznato pokret tijela i ruku pri poklanjaju spada u zahtjevnije zadatke. I kad smo sigurni na probama da smo to konačno uvježbali, na nastupu će nam djeca pod utjecajem treme ili izvođačkog adrenalina opet sve izmijeniti. Stoga sa stvarno treba zapitati trebamo li inzistirati na klasičnom poklanjaju djece jer to i kad djeca izvedu točno, ipak ne djeluje uvjerljivo. Predlažem koreografima scesnki zadatak za iduću Smotru a to je insceniranje - dječji poklon. Možda bismo tako svi dobili prihvatljiv predložak koji valja slijediti. Samo nemojmo pretjerivati kako poklon ne bi bio uspješniji od cijele izvedbe.
Odnos prema narodnom ruhu, oglavljima i obući bio je manje-više na zadovoljavajućoj razini. Svi su se potrudili prema svojim mogućnostima (financijskim sredstvima) i nije bilo neispeglanih nošnji, tenisica i raspuštenih kosa. Tu i tamo su poneki repići skakutali i to se ne bi smjelo ponoviti. Uočio sam i poneka nastojanja usmjerena prema kostimografskoj estetici i s time valja nastaviti.
Dječja skupina „Jurići“, KUD – a „ Sv. Juraj“ Draganić
„Jura se truca“
Izvrstan prikaz dječjeg folklornog stvaralaštva. Nije mi jasno odakle snage voditeljici za motivaciju djece da budu na sceni djeca. Stvarno bi svoja iskustva trebala negdje predstaviti ili napisati jer to je svima nam najveći problem. Ovoj izvedbi jedino je nedostajalo malo zvuka odnosno prirodnih – dječjih instrumenata.
„Fijolice“ – starija dječja grupa KUD - a „Sv. Juraj „ - Draganić
„Okreni se, obrni se“
Koreografija: Martina Bonjeković
Glazbena obrada: Tomislav Staničak
Koreografija, kojoj je nedostajao kraj. Rijetko kada se dogodi da netko predstavi prekratak folklorni program. Sve je teklo kako treba i kada smo očekivali još minutu programa sve je završilo. Šteta. Djeca su bila dobro uvježbana i pripremljena i bilo ih je zadovoljstvo gledati.